Ponukani današnjim izjavama Miranda Mrsića, čelnika mizerne političke stranke Demokrati, objavljenim na portalu Index pod naslovom „Mrsić opet pričao o vojnim penzijama, napao HVIDR-u“, ovim putem oštro osuđujemo njegove najnovije napade na hrvatske branitelje i našu udrugu.

Naime, Mirando Mrsić, inače neuspješni ministar u bivšoj Milanovićevoj Vladi ne odustaje od vrijeđanja hrvatskih branitelja i propalih prijedloga za izmjene mirovinskih propisa, pa je tako poručio kako „povlaštene mirovine nisu svete krave mirovinskog sustava“, te je osim toga prozvao našu udrugu, izjavljujući „rat je iza nas, uvjeren sam da oni koji su branili domovinu nisu se borili da budu povlaštena kasta u društvu, da HVIDR-a zamijeni SUBNOR i određuje što se smije, a što ne smije raditi“.

Zanimljivo je da povlašteni Mrsić, kontinuirano iskače sa istim idejama pred neke izbore, tako je ovu inicijativu već započeo u svibnju ove godine, orijentiran na očito potpuno bezuspješne pokušaje da se domogne udobne fotelje u EU parlamentu, pa tako i sada nastoji zadobiti sitne političke bodove i dodvoriti se svom bivšem šefu, a sada predsjedničkom kandidatu Zoranu Milanoviću, zlonamjerno nazivajući naše mirovine „povlaštenima“, iako dobro zna zakonsku definiciju mirovina po posebnim propisima.

Žalosno je da imenovani uporno nastoji graditi svoju političku karijeru na otvorenim ranama hrvatskih ratnih vojnih invalida i članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja, prozvajući ih „povlaštenima“ i poručujući da njihove mirovine „nisu svete krave mirovinskog sustava“.

Kada već govori o „svetim kravama“, očito zaboravlja njegove nasrtaje na medijske slobode, kada je svojedobno, koristeći se političkom moći, utjecao na odluku tadašnje ravnateljice HINE koja je zabranila objavu teksta o dugu tvrtke njegove supruge HZZO-u u iznosu od 10,6 mil. kuna, koji je nastao od 2010. do 2012. za vrijeme trajanja mandata Miranda Mrsića, ministra rada i mirovinskog sustava u Vladi Zorana Milanovića.

Obzirom da proziva hrvatske ratne vojne invalide, nazivajući ih „povlaštenom kastom u društvu“, pitamo ga zašto on nije uzeo pušku u ruke i branio domovinu, riskirajući ranjavanje koje bi mu donijelo takve „povlastice“, već je negdje u sigurnoj zavjetrini čekao rasplet događaja i sada iz svoga povlaštenog položaja, sudi upravo onima koji su mu omogućili da živi i radi u slobodnom demokratskom društvu, dok im on uzvraća prijedlozima zabrana i određivanjima što udruga HVIDR-a može ili ne može raditi, zaboravljajući na ustavno i zakonsko pravo na udruživanje u svrhu zaštite prava svojih članova.