Duboko smo nesretni, žalosni i nezadovoljni ovom sramotnom presudom Haaškog Međunarodnog suda pravde (ICJ), kojoj su kumovali: Ivo Josipović – kreator politike prema Haaškom sudu i koautor tužbe protiv Srbije za genocid i Ivan Šimonović – hrvatski zastupnik pred ICJ-em, koji su, prema tvrdnji znalaca i nekih pravnih stručnjaka, izmijenili originalnu tužbu i izostavili točku dva – opis „etničkog čišćenja” koje su izvršili Srbi „naređujući, ohrabrujući i potičući hrvatske državljane …Duboko smo nesretni, žalosni i nezadovoljni ovom sramotnom presudom Haaškog Međunarodnog suda pravde (ICJ), kojoj su kumovali: Ivo Josipović – kreator politike prema Haaškom sudu i koautor tužbe protiv Srbije za genocid i Ivan Šimonović – hrvatski zastupnik pred ICJ-em, koji su, prema tvrdnji znalaca i nekih pravnih stručnjaka, izmijenili originalnu tužbu i izostavili točku dva – opis „etničkog čišćenja” koje su izvršili Srbi „naređujući,  srpske nacionalnosti…da napuste tzv. Krajinu (što je predano njihovim partnerima Srbima kao glavni argument za njihovu protutužbu), i izostavili iz tužbe Crnu Goru na temelju laži bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića da “Crna Gora nikad nije ratovala protiv Hrvatske, te Vesna Pusić, Pupovac, Teršelija i njima slični.

Na teritoriju Republike Hrvatske počinjeni su teški zločini, teška kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, koje su počinile srpske snage i JNA (u Vukovaru i Škabrnji, zločini u Saborskom gdje su JNA i “srpski dobrovoljci” ušli sa 40 tenkova i 800 vojnika i ubili, zapalili, zaklali i objesili u jednom danu 28 civila od čega 11 žena), iako po njima –sudcima, opseg tih zločina „nije bio dovoljan“ da se zločin proglasi genocidom!?

Stoga ne možemo prihvatiti nametanje utjehe da je Haaški sud na kraju prihvatio više elemenata hrvatske tužbe, nego srpske protutužbe, koju nam ovih dana nameću pojedini hrvatski dužnosti i političari kao opravdanje za svoju nesposobnost i potrošenih više od 30.000.000,00 kuna, i ovu sramotnu presudu Haaškog Međunarodnog suda pravde koja je, evidentno u službi politike izjednačanja žrtve i agresora, a ne pravde i pravednosti.
Apsurdno je i neprihvatljivo čuti da sljednica SR Jugoslavije, Srbija nije odgovorna za genocid i počinjene zločine do 27. travnja 1992. godine, iako je podupirala, naoružavala, poticala i upravljala akcijama raznih ekstremističkih pobunjeničkih skupina unutar Republike Hrvatske i osiguravala im vojne kadrove, opskrbu i novac.

Neizmjerno se zahvaljujemo brazilcu Antoniu Augustu Cancado Trinidade, časnom sudcu i vrhunskom znanstveniku, predavaču na desetak najuglednijih pravnih fakulteta u svijetu koji je jedini u hrvatskim dokazima vidio obilježja genocida.

Od Ministarstvo pravosuđa i DORH očekujemo da konačno reagira, procesuira i kazni ratne zločine počinjene od strane srbije na teritoriju Republike Hrvatske tijekom Domovinskog obrambenog rata i istinom o nestalima uvjetuje Srbiji ulazak u EU.